subota, 01.02.2014.
Mi o vuku...
...a onaj s Wall Streeta na vrata
Nedavno sam pogledala film Vuk s Wall Streeta. Iako nisam apsolutno ništa znala o njemu kad sam ga krenula gledati, film me iznenadio, do kraja oduševio, a DiCaprijeve glumačke sposobnosti apsolutno fascinirale. I ne, nije me oduševilo divlje partijanje, silno bogatstvo, skupi alkohol u potocima i pristupačne droge u ogromnim količinama. Mladenački zanos tim stvarima sam davno prerasla (dobro, osim možda skupog alkohola u potocima).
Zašto ovo pišem? Jer mi je sestra poslala članak s nedavno otkrivene platforme mladih, zanesenih studenata-kršćana, koje ona do besvijesti proučava zbog nemogućnosti načuđivanja njihovim načinom razmišljanja i zaluđenosti određenim vrijednostima, ne više tako primjenjivim i prilagođenim današnjem načinu života. I ne, nisam jedna od onih anti-kršćana, čija životna misija je cijelom svijetu obznaniti kako su upravo oni nadišli ta naivna, zaostala vjerovanja i sad su superiorni naspram svih koji nisu. Dapače, poštujem svačija životna i vjerska uvjerenja i odabire, ali ne podnosim fanatizam i zastranjivanje u bilo kojem obliku i pravcu.
Sporni članak na stranici, po meni radikalnih mladih kršćana, točnije studenata, je sljedeći:
http://duhos.com/zasto-ne-vuku-s-wall-streeta/
Ispočetka mi je ova „recenzija“ (iako se napisano definitivno ne može tako nazvati) čak bila smiješna, pogotovo jer autorica sama navodi kako je pogledala samo 40ak minuta filma (koji traje 3 sata!) i još pri tome gledala u pod (od silnog katoličkog srama valjda), a možda je malo kroz prste škicala u tu neprirodnu golotinju, ali je poprilično ubijeđena da je spoznala sva zla koja ovaj film pokušava sasuti na nas i naše krhke, kolebljive dušice. A onda sam se uzrujala. Kao da smo svi, u najmanju ruku, maloumni pa nemamo ni najtanju moć rasuđivanja, a kamo li osobne vrijednosti ili čvrste stavove te mehanizme upravljanja vlastitom osobnošću kako bi se obranili od ovog paklenog zla u nevinom runu holivudskog filma.
Djevojka je, po mom mišljenju, zaista zastranila. Ja bih nju i njoj slične zamolila, neka prvo pogledaju cijeli film (i to tako da gledaju u ekran, a ne u pod i plafon) pa onda pišu "recenzije". U suprotnom je ovaj njen tekst kao da ja dođem prvi put u životu na misu u trenutku kad se dijeli hostija i zaključim da su katolici kanibali i jedu tijelo Isusa pa prema tome napišem osvrt na katoličku vjeru.
I neka proširi malo vidike. Koliko god današnje društvo, u svojoj surovoj utrci za novcem, pri tome gazeći po svim vrijednostima i moralu, bilo zaista izopačeno, ipak ne trebamo gledati sjeme zla u svakoj sferi istog. Nije se cijeli svijet urotio protiv „jadnih“ kršćana, koliko god oni voljeli biti mučenici. Film ipak na kraju odašilje sasvim drugu poruku, nego onu koju je ona pohvatala u prvih nekoliko minuta.
Da zaključim, poprilično sam sigurna kako dotični film, odnosno avanture glavnog lika nikome tko je normalan, neiskvaren i imalo inteligentan neće postati mjerilo za dobar život i životne vrijednosti te ga tako uvući u ralje pakla nemorala, droge, incesta i korupcije. A oni pokvareni i zli će biti takvi i bez da im to Hollywood sugerira.
- 00:11 -
četvrtak, 30.01.2014.
Putovanje u Krakow, 3. dio
Znamenitosti Krakowa
Obilazak starog grada najbolje je započeti na sjevernom ulazu i spuštati se, preko trga, do samog dvorca Wawela. Krakow, kao prava srednjovjekovna utvrda, bio je omeđen debelim zidinama, a sjeverni ulaz krase Vrata svetog Floriana s kraja 13. stoljeća.
Glavni trg, s površinom od 40 000 kvadratnih metara, je ujedno i najveći srednjovjekovni trg u Europi. Izgrađen je u 13. stoljeću.
Na sredini trga nalazi se gotička građevina koja ga dijeli napola, a u kojoj su se nekada prodavale tkanine i krzna. Danas je ispunjena štandovima koji nude suvenire te razne predmete od kože i krzna.
Na glavnom trgu nalazi se i Crkva svete Marije, sagrađena u gotičkom stilu u 14. stoljeću. Iz jednog od tornjeva se svaki dan u 12 sati začuje truba, koju do današnjeg dana uživo odsvira trubač.
Collegium Maius je najstarija zgrada jednog od najstarijih sveučilišta u Europi, osnovanog u 14. stoljeću. Posebnu pozornost privlači dvorište fakulteta, kao jedno od najljepših u Krakowu.
Crkva svetog Petra i Pavla je prva barokna crkva u Krakowu. Kao jednoj od najmanjih crkava u gradu, često pripisuju šalu da je toliko sitna da čak ni apostoli nisu stali unutra pa zato stoje ispred crkve.
Na samom jugu starog grada izdiže se brdo Wawel, na kojem je izgrađen istoimeni dvorac te Wawelska katedrala svetog Waclawa. Dvorac je ujedno i prva građevina kraljevskog grada Krakowa, a njegov pogled prostire se preko rijeke Vistule, koja izvire i ponire u Poljskoj.
Moderni Krakow nudi, uz pregršt cijenama pristupačnih domaćih restorana, ogromne trgovačke centre, poput onog u samom centru grada po imenu Galeria Krakowska te razne predstavnike velikih lanaca restorana i kafića, poput McDonald'sa, Burger Kinga ili Hard Rock Caféa.
Za proslavu Nove godine, Krakow nudi veliki spektakl na glavnom trgu, uz light show i cjelonoćni koncert domaćih estradnih zvijeza, a gosti im u velikom broju na proslavu dolaze iz cijele Europe.
- 09:53 -
petak, 03.01.2014.
Putovanje u Krakow, 2. dio
Legenda o zmaju
Naš obilazak Krakowa započeo je pred skuplturom zmaja koji je i simbol grada Krakowa, kako nam je voditeljica objasnila, a sve prema legendi o nastanku grada. Ja ću ovdje prenijeti legendu kako nam je ona ispričala, iako postoji više verzija, kako saznajem kasnijim pretraživanjem po internetu. Mi smo čuli jednu skraćenu, no vrlo zanimljivu i simpatičnu pričicu.
Davno prije nego li je na brdu Wawel nastao istoimeni dvorac, tamo se nalazilo maleno naselje, a u špilji ispod brda živio je strašni zmaj.
On bi svakog tjedna pojeo pet djevica, a mještani su bili prestravljeni. Jednog dana se jedan mladić po imenu Krak dosjetio kako da se riješi zmaja te mu je podvalio ovcu punjenu sumporom, koju je zmaj halapljivo požderao. Od sumpora je strašno ožednio pa je skočio do rijeke Wisle, nadomak brdu, iz koje je pio vodu dok se nije rasprsnuo.
Dosjetljivi mladić je zatim postao kralj, a grad je nazvan po njemu – Krakow, što na starom poljskom znači Krakovo mjesto.
Zmaj se tako danas nalazi kao skulptura ispod dvorca Wawel te posvuda kao neizostavan simbol na mnoštvu suvenira i razglednica.
- 22:08 -
četvrtak, 02.01.2014.
Putovanje u Krakow, 1. dio
Posjet Krakowu je, izgleda, ove godine doživio svoj boom. Naizgled „alternernativni“ novogodišnji provod, ispostavio se zapravo poprilično popularnim na kraju 2013. Je li nas stisnula kriza pa biramo jeftinije destinacije ili smo konačno otvorili oči kulturi istočne Europe, ne mogu procijeniti, samo znam da sam na ulicama Krakowa, kud god bih se okrenula, čula hrvatski ili srpski te se iznenadila hrpom autobusa naših ili susjednih registracijskih oznaka koji kruže gradom ili su parkirani pred hotelima. Po komentarima koje sam načula u prolazu, izgleda da su ljudi poprilično pozitivno iznenađeni gradom, a većina i cijenama koje se stalno spominju kao puno niže nego kod nas.
No, počnimo ispočetka. Sama organizacija putovanja nije baš bila na vrhuncu, sve mi se činilo dosta amaterski, pomalo sam se osjećala kao na ofrlje organiziranoj školskoj ekskurziji gdje nas se nakon svakog stajanja prozivalo jesmo li svi tu, a stajalo se ca. svaka dva sata jer poput djece, valjda, ne možemo, a da malo-malo ne piškimo. Informacije smo dobivali u zadnji tren i na kapaljku, sve je nekako visilo u zraku i konstantno smo morali sami ispitivati što i kako dalje.
Put se odužio u nedogled, a guze nam se dobro utisnule u sjedala. S obirom da smo mi iz Osijeka, a organizirani prijevoznik je kretao iz Zadra i Zagreba, na sve treba još dodati četiri i pol sata truckanja linijom Osijek-Zagreb, po gustoj magluštini. U Zagrebu nas je dočekao autobus pun već odavno pijanih, veselih dalmatinaca, koji su, osim što su zabavljali ostale putnike, cijelim putem bazdili i isparavali alkoholne pare pa se tako put nakon desetak sati, uz manjkavu ventilaciju i pretjerano grijanje, pretvorio u torturu koja se činila kao da nikad neće završiti. Put do Krakowa nam je tako, ubrajajući kretanje iz Osijeka potrajao 18, a put nazad čak 22 sata jer smo stajali i obilazli Beč. Tako da, od sada putujem samo još u vlastitoj organizaciji, vlastitim automobilom.
Dolaskom u Krakow, bez stanke za kavu ili doručak, krenuli smo na dvosatni obilazak grada, uz lokalnog vodiča. Umorni, neispavani, gladni i u kofeinskoj krizi, izbačeni iz autobusa na stajalištu uz Wislu, šljapkamo za vidičem kao pačići i pokušavamo joj prići što bliže kako bismo išta čuli jer je strahovito tiha i mehanički odrađuje svoje izlaganje. Na naša pitanja odgovara spremno i opširno, ali ostale informacije hvatamo jedva, kroz buku tramvaja, zvonjavu crke, ulične svirače, žamor drugih ekskurzija i još uvijek (ili ponovno) pijane dalmatince.
No, nastranu negativne strane, grad kao grad je zaista predivan i impresivan, baš me ugodno iznenadio, nisam ni približno očekivala da ću se toliko oduševiti. Stara jezgra grada odiše srednjovjekovnim šarmom i gotičkim štihom, cijene hrane i pića su zaista prihvatljive, a lokalni konobari, ugostitelji, blagajnici, iako poprilično manjkavog znanja engleskog (ili drugih jezika), su bili izrazito susretljivi, profesionalni i uvijek nasmiješeni. Osim zajedničkog obilaska grada prvog dana, dalje smo sve razgledavali sami, dečko i ja. Detaljnije o gradu, povijesti i svemu ostalom što smo vidjeli i saznali ću pisati u drugom dijelu.
Hotel u kojem smo odsjeli imao je četiri zvjezdice i bio je zaista ugodan, čist, sobe prostrane, a kreveti izrazito udobni. Doručak koji nas je dočekao prvo jutro ostavio nas je bez teksta. Ogroman izbor svega što bi vam ikad moglo pasti na pamet da poželite jesti za doručak, od raznih vrsta salama, sireva, kobasica, jaja pripremljenih na razne načine, peciva, namaza, umaka, kolača, palačinki, voća, jogurta, svih mogućih napitaka pa sve do mnoštvo salata, od tunjevine, raznog povrća i umaka. Prostorija u kojoj se doručkuje je bila izrazito ugodna i ukusno uređena, udobne stolice, zlatkasti zastori i cvijeće na svakom stolu. Jedina zamjerka hotelu je što se dodatni sadržaji, poput saune i jacuzzija, dodatno i naplaćuju, i to po paprenim cijenama. Sat vremena saune izađe 100 kn po osobi, a jacuzzija čak 400 kn, doduše za 3-4 osobe.
- 21:34 -
petak, 27.12.2013.
Nova godina u Krakowu
Spremamo se na put, doček nove godine u Krakowu. U mislima mi još uvijek odzvanja pitanje koje sam čula od gotovo svake osobe kojoj sam rekla da idem u Krakow: „A šta ćete tamo?“ Poljska valjda nije dovoljno fensi destinacija za nas Hrvate. Ako nisi bio u Londonu ili Parizu i po mogućnosti dokumentirao svaki svoj korak na fejsu, kao da nisi nigdje ni bio i tvoje putovanje nije vrijedno spomena, a kamo li većeg uzbuđenja oko istog.
Imam osjećaj da neki ljudi putuju samo kako bi mogli pričati da su bili na određenim popularnim europskim destinacijama. Za mene je svako putovanje vrijedna uspomena, uzbudljivo je, obogaćuje nas iskustveno i proširuje vidike, razgledavamo, istražujemo i učimo, saznajemo detalje i isprobavamo kulinarske specijalitete. A i samo micanje iz svakodnevnog okružja i rutine pridonosi osjećaju zadovoljstva.
„Šta ćemo tamo?“ – Jeftino je, dostupno i ne moram se osjećati kao prosjek u državi kojoj je standard deset puta veći od našeg. Ukazala nam se povoljna prilika da vidimo Poljsku pa zašto ne? Kad bih inače vidjela Poljsku? Zašto ne naučiti nešto o Krakowu? Zašto ne steći dojam o Poljacima i njihovom načinu života, kulturi, mentalitetu? A veselim se i nešto boljem hotelskom smještaju (koji si na skupim destinacijama ne mogu priuštiti), da se malo prepustim hedonizmu.
- 17:37 -
subota, 21.12.2013.
Osvrt na 2013.
Još jedna godina bliži se svom kraju pa osvrnuvši se na istu, moram reći da je osobno neću pamtiti po ničem posebnom.
Kao stanovnici Hrvastke pamtit ćemo je po ulasku u EU (iako se pri tome ništa značajno nije promijenilo, nisu nam odjednom potekli med i mlijeko), po raznim nametima i poreznim opterećenjima, po vrtoglavim brojkama nezaposlenih i siromašnih kojih je također u sve većem broju, po nebuloznim referendumom te političkim odlukama koje su dale sasvim novu dimenziju ovoj zemlji apsurda i socijalne nepravde.
Kao prosvjetni radnik, pamtit ću je po smanjenju plaće, po nedostatku regresa i božićnice, putnog troška, po osiromašenju škola, po štrajku i sveopćem nezadovoljstvu među kolegama te blaćenjem, omalovažavanjem i obezvrjeđivanjem struke od strane vlastitog ministarstva te guranjem iste na marginu drušva, a prosvjetare na rub siromaštva.
Ipak, išlo se ljetos i na more, ali vjerojatno samo zato što niti imam djece, niti kredit za stan/kuću. I čitam tako na plaži članke i članke o tome kako nam je obala skupa i cijene na razini otmjenih europskih destinacija pa kad čovjek malo pogleda i nije to tako daleko od istine. Uspoređivala sam svoje troškove ljetovanje na Jadranu s prijateljevim koji je putovao po Europi i moram reći da je on za manje-više iste novce puno više vidio i doživio, a i proširio svoje vidike i iskustva, kako kulturno, tako i sociološki. Hrvati su izrazito zatvoren i negativan narod, kaže mi on. Slažem se. Zato Novu godinu nećemo slaviti u Hrvatskoj jer je ponuda proslave iste u inozemstvu duplo jeftinija od ponuda u našem gradu. Mi izgleda, koliko god nas kriza stiskala, ne odustajemo od „života na visokoj nozi“; imamo balkanske plaće, a europske prohtjeve. Pitam se samo do kad?
Sve u svemu, da ne završim u negativnom tonu, nadam se da će nam nadolazeća godina biti bolja od ove. Sebi osobno želim bolje radne uvjete i više putovanja, a svima nama puno zdravlja i boljitka.
- 21:25 -
subota, 14.12.2013.
Probni
Pahuljica Snowflake pokreće blog.
- 23:08 -